Promotor (genetika)

Promotor – u genetici – je sekvenca DNK na koju se vezuju proteini koji iniciraju transkripcija jednostruke RNK, prema matrici smislenog polulanca DNK nizvodno od nje. Ova RNK može kodirati protein ili može imati funkciju samu po sebi, kao što je tRNK, iRNK ili rRNK. Promotori se nalaze u blizini početnih mjesta transkripcije gena, uzvodno na DNK (prema 5 'regiji smislenog lanca).

Djelovanje promotora odvija se u sklopu operona, što znači da njihova aktivnost ovisi o prisustvu/odsustvu supstence koja je obkekt djelovanja operona, koja je ujedno ima i ulogu represora u tom kompleksu međuzavisnih gena.

Operon se sastoji od 4 osnovne komponente DNK:

• Promotor – nukletidna sekvenca koja omogućava transkripciju. Promotor je prepoznat od strane RNK polimeraze, koji onda inicira transkripciju. U sintezi RNK, promotori ukazuju koji se geni trebaju uključitii za stvaranje RNK; samim tim, kontroliraju koje proteine će ćelija proizvodi.
• Regulator – kontrolira gena operatora u suradnji sa određenim spojeva pod nazivom induktori i korepresori koji su prisutni u citoplazmi. Gen regulator nije nužno u susjedstvu gene operatora. Kodovi gena regulatora kontroliraju sintezu proteinske supstance koja se zove represor. Represorna supstanca se kombinira sa genom operaterom i sprečava njegovu aktivnost. A gen regulator kontrolira operon, ali nije njegov dio.
• Operator – je segment DNK za koji se epresije vezuje za. To je klasično definirano u ''lac operon''u kao segment između promotora i gena za operon.^[1] u slučaju represije, represije proteina, RNK polimerazom, fizički ometa prepisivanjem gena.
• Strukturni geni – su oni koji koreguliraju operon. Nisu uvijek u njega uključeni, ali imaju važnu ulogu u funkciji regulatornog gena, a ekspresija su gena koji kodira represijski protein. Regulatorni gen ne mora biti u susjedstvu ili čak ni u blizini operona.^[2][3][4][5]

Promotori mogu biti dugački oko 100-1000 baznih parova.^[6]

1. ^ Lewin B. (1990): Genes IV, 4th Edition. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-19-854267-4.
2. ^ Mayer G.:Bacteriology – Chapter Nine; Genetic Regulatory Mechanisms|url=http://pathmicro.med.sc.edu/mayer/geneticreg.htm%7Cwork=Microbiology and Immunology Online|publisher=University of South Carolina School of Medicine.
3. ^ Collado-Vides J., Magasanik B., Smith T. F., Eds (1996): Integrative approaches to molecular biology. The MIT Press, Cambridge (Mass), London, ISBN 0-262-03239-2.
4. ^ Alberts B. et al. (1983): Molecular biology of the cell. Garland Publishing, Inc., New York & London, ISBN 0-8240-7283-9.
5. ^ King R. C., Stransfield W. D. (1998): Dictionary of genetics. Oxford niversity Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-50944-1-7; ISBN 0-19-509442-5.
6. ^ "Analysis of Biological Networks: Transcriptional Networks – Promoter Sequence Analysis" (PDF). Tel Aviv University. Pristupljeno 30. 12. 2012.